Rom 11 | SerDKE | STEP | Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova.

Romans 11

1 Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova. 2 Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći: 3 Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.

4 A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. 5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.

6 Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo. 7 Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše. 8 Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana.

9 I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožđa, i sablazan i plata njima; 10 Da se njihove oči zaslijepe da ne vide, i leđa njihova jednako da su pognuta.

11 Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili. 12 A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune?

13 Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu; 14 Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.

15 Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh? 16 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.

17 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajedničar u korijenu i u masti od masline; 18 Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.

19 A reći ćeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. 20 Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. 21 Jer kad Bog rođenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.

22 Gledaj dakle dobrotu i nepošteđenje Božije: nepošteđenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti ćeš biti otsječen.

23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti. 24 Jer kad si ti otsječen od rođene divlje masline, i pricijepio se na nerođenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu!

25 Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove (da ne budete ponositi), da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba.

26 I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova. 27 I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.

28 Po jevanđelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi. 29 Jer se Bog neće raskajati za svoje darove i zvanje.

30 Jer kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproćenja, 31 Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. 32 Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.

33 O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! 34 Jer ko pozna misao Gospodnju?

35 Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?

Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.